Koliko smo dobri ljudi?Mnogo toga se skupljalo tokom godina,mnogo razmišljanja i raznih iskustava i dobrih i loših,teorija,mudrosti i znanja o svemu,tako da se sad osjećam kao pokretna antikvarnica koja je cijelo vrijeme bez razloga zaključana,a u njoj sigurno ima nešto što nekome treba i sudbina je htjela da to bude ovako i baš sada...
Dugo godina se bavim raznim teorijama i alternativnim načinima liječenja i poboljšanja ljudskog i duhovnog i fizičkog stanja i cilj mi je, da pored muzike koju smatram Božjim darom ali i poslom,pokušam probuditi onu pravu ljudsku prirodu i kod sebe i kod svih čitalaca ovog bloga.Mislim da je krajnje vrijeme za "buđenje"i svaki dan uviđamo i osjećamo neku prazninu,kao da želimo da promijenimo nešto ali ne znamo konkretno šta,kako i odakle da krenemo..a to je upravo to masovno "buđenje"jer jednostavno svi osjećamo da smo prepuni serviranih informacija i cenzuriranih vijesti,da smo žestoko izmanipulirani od politika,medija,obrazovnih ustanova,lobija i reklama,nacija i ratova,banaka i bankara, pa sve do ljekara i farmaceutskih lobija koji nam ne daju niti da se liječimo nego nas tretiraju kao pokusne kuniće i gule nas sve do smrti...
U ova teška vremena jednostavno ne želim biti sam i sve što imam i znam, želim podijeliti s ljudima i dati svima na raspolaganje sve moje mogućnosti i resurse,jer tako osjećam i mislim da je samo tako ispravno živjeti,jer i ova naizgled mala i nebitna misija može izazvati ogroman požar kao i palidrvce šibice koje je dovoljno da zapali desetine kilometara šume,a ako bi gledali dimenzije palidrvceta i desetine kilometara šume zaključili bismo da je palidrvce premalo i presitno u poređenju sa šumom koju tek treba zapaliti i izglada naprosto nemoguće da bi taj sićušni komadić drveta mogao toliko toga da pruzroči.E,pa Vi ste to palidrvce i na vama je odluka kojim ćete smjerom krenuti,ili ka dobru ili ka zlu!Jedan čovjek može da promijeni tok povijesti,da utječe na nju ili pozitivno ili negativno.Sjetite se da su veliki tirani Hitler,Staljin i drugi u historiji odgovorni za smrt miliona ljudi,kao i recimo Nikola Tesla kome smo zahvalni na izumu struje i tako je jedan mali čovjek iz jednog malog selceta na balkanu promijenio cijeli život budućih generacija i tehnologije, sve do vašeg računara,ovog momenta..a djelovalo je praktično nemoguće iz tadašnje njegove perspektive....
Možda će neka moja riječ ili misao nekome biti dovoljan okidač da se odluči na svoj put u traženju istine i svoga istinskog bića,da promijeni svoj pristup prema ljudima i okolini,da shvati važnost davanja sebe i otkrije ljepotu u darivanju, pa makar i osmijeha...
Svi smo mi jedan veoma važan zupčanik u cijelom sistemu i kozmosu i bez nas ovo ništa ne bi moglo da fukcioniše.Zamislite samo situaciju da niste rođeni,živote svojih roditelja,živote svojih prijatelja kojima ste učinili neka dobro,životi vaše djece ne bi bili mogući,oni se ne bi rodili ovakvi kakvi jesu..maštajte i kombinirajte i vidjećete milion kombinacija i shvatićete na kraju koliko ste vi ustvari presudni za cijeli tok sudbina mnogo drugih života.Pa zar treba da se pomirite sa svojom teškom ili lošom situacijom ili da se borite za bolje?Upravo ste maločas shvatili da ste bitna karika u lancu života,onda to znači da imate i veliku mogućnost utjecati na daljnji tok i vašeg i drugih života i ljudi i životinja i biljaka i svega što živi.Buđenje mora biti odmah bez odlaganja,odmah sad zaustavite čitanje i razmislite šta želite i šta biste voljeli da postignete i to istovremeno zamislite da isto to dajete drugima,svojim najbližima ili bilo kome i shvatićete da mehanizam primanja i dobijanja željenog zavisi isključivo od davanja i dijeljenja sa drugima.To je ta maksima na kojoj je zasnovana ravnoteža u svemiru."Što želim sebi to želim i drugome."To treba vježbati a ne samo izgovoriti i nastaviti živjeti po starome.Razmislite recimo da li je neko u krugu od 100 metara gladan,žedan,ima li sutra šta obući ili jesti,ima li iko od vaše raje tužan,skrhan ili bolestan pa mu nedostaje baš vaš telefonski poziv,da li vas je poželjela majka ili otac,jeste li zalili cvijeće,rekli ženi,mužu ili partneru da vam mnogo znači i da ga volite,pomilovali dijete,pomolili se za gladne,bolesne...bilo šta da vam padne na pamet.....Jednostavno počnite da razmišljate šta je to u ovo trenutku najmanje što bi mogli dobro da uradite,bez obzira da li će vam se to vratiti dobrim ili nagradom.Bez interesa.Možemo li to?
Probajte i vidjećete kako ćete se rasterećeno osjećati,mirnije i spokojnije poslije bilo koje lijepe sitnice koju ste izgovorili ili učinili.Ništa niste platili,ništa uložili,a dobili divan osjećaj bitnosti u kome naš ego uživa i još ćete dobiti mnogo lijepih povratnih reakcija u budućnosti.Ako smo već egoisti a najčešće jesmo,onda naučimo naš ego da uživa u činjenju dobrih i lijepih stvari,hranimo ga dobrotom i skromnošću,naučimo ga da uživa gledajući lica ljudi koje smo usrećili,a ne da ga učimo da se samom sebi divi u ogledalu,da se hvalimo kako smo veliki,moćni,pametni,bogati ...Ego može biti naš najbolji prijatelj ali i najgori neprijatelj.Pogledajmo primjere oko sebe u djeci nadobudnih političara,tajkuna ili neskromnih bogataša,kojima su roditelji uništili živote hraneći im ego pogrešnom hranom,bahatošću,novcem,skupim i brzim autima u kojima kao neiskusni vozači često ginu,a od viška para kupuju drogu,itd itd...To je pogrešan način da se iskaže ljubav prema djetetu i pogrešna hrana za ego...za sve treba vremena i trening...trenirajmo svoju narav,podsjećajmo je na ljudskost,na dobročinstvo,vježbajmo pozdravljati ljude sa osmijehom ili pokušajmo kad komšiji u prolazu kažemo dobro jutro,pokušajmo da mu u srcu stvarno poželimo dobro jutro i vidjećete čudo!Osjetićete neku toplinu oko srca i lagano će te se vremenom "navući" i naviknuti na tu vrstu prirodne droge koja ne ubija nego ozdravljuje i vas i okolinu...to sam lično ja iskusio..probajte,vježbajte,baš provjerite da li lažem ili ne...
Razmislite sad šta ste danas dobro uradili a da niste od toga imali direktnu korist,bilo novčanu ili bilo koju drugu,kome ste pomogli bilo kako,kome se osmijehnuli ili dali kompliment,uplatili jedan euro za dijete koje se bori za život,nekoj starici ustupili mjesto ili otvorili vrata,a čeka nas starost i osjećaj bespomoćnosti...Razmislite i vidjećete koliko smo se otuđili i koliko smo postali egoisti,ali ne svojom krivicom,nego su nas otuđili oni koji trebaju našu snagu,naše pare, ustvari trebaju nove potrošače i radnike koji rade da bi kupovali i šta nam treba i ne treba.Jednostavno se ne sjećamo kad smo zadnji put ispali DOBAR ČOVJEK.Da,upravo tako jer mi ustvari spavamo otvorenih očiju i nesvjesno smo postali robovi i roboti sistema kojim vladaju mediji i politika i ekonomija.Oni hrane naš ego pogrešnom duhovnom hranom,truju naše mozgove kao i što se može otrovati želudac.Reći ćemo da nemamo vremena,"vadićemo" se na hiljadu bezveznih razloga,a u dubini duše znamo da lažemo i sebe i druge.Nemojte sebe kriviti,jer niste krivi,samo ste nasjeli na dugogodišnju obmanu koja se zove mediji,reklama,prodaja,fabrika straha koja radi 24 sata,tako da nemate vremena za druge jer "nemate" vremena ni za sebe.Vratite film unazad samo današnji dan i onako pošteno razmislite šta ste uradili i šta ste mogli uraditi.JA mislim da je bila barem minuta vremena za neko dobro koje ste mogli učiniti ali niste...jednostavno je nešto drugo odvuklo vašu pažnju.
Možda vam je baš danas zadnji dan života i nemate puno dobrih djela ponijeti na onaj svijet,a vremena više nema i ne možete ga vratiti?
O vama se neće pričati kao o velikom čovjeku koji sav svoj život posvetio za dobrobit ljudi,pomagao svakome,ostavio sve što je imao za korist novim generacijama?
Da li biste voljeli da vaša djeca baš to slušaju o vama kad umrete ili da se ponose kad kažu da su vaša djeca?
Hoćete li ponijeti vaš auto,titulu,kuću,popularnost,karijeru,firmu,pare,televizor i dvd,mobitel?Da li biste voljeli da ostavite svojoj djeci teret života, kao nasljednicima lošeg i sebičnog čovjeka ili da im se pri pomenu vašeg imena ljudi raduju i otvaraju im svoja srca i sva vrata,da ih dočekaju riječima:"E,sine,ti si znači, sin(kćerka) od tog čovjeka.Da znaš da ti otac(majka)bio ljudina i poznat po dobru.Ako si ti njegov sin(kćer),ne možeš biti loš,jer neće iver daleko od klade...Izvoli,reci šta ti treba,rado ću ti pomoći radi tvog oca ili majke..."
Vidite kako možete otvarati vrata svojoj djeci i poslije vaše smrti,jer vaša djela ne umiru s vama.Žive i poslije vas i olakšavaju život vašim najdražim,otklanjaju im prepreke na putu života,a to,ustvari svi želimo svojoj djeci...Razmislite o tom fenomenu,o toj prednosti koju možete da iskoristite...
Ili obrnuto?
Mnogi bogataši svakog trena umiru ali ih niko ne pamti,mi i ne znamo ni da su živjeli i da su umrli?Njihova djeca često su prezrena od okoline, iako su možda i dobri ljudi ali ih često vežemo za osobine njihovih bahatih roditelja,ta djeca žive okružena lažnim prijateljima koji ih doslovno iskorištavaju.Da,njihovi roditelji im nisu ništa ostavili osim papira koji se zove novac i gomile predmeta kao što su kuće,jahte,auti....Bogat i sebični ljudi tako ostaju bitni samo svojim najbližima zbog testamenta...Oni navodno nisu imali vremena da učine nešto dobro nekome bez interesa,imali su karijere,firme,baš kao i mi danas.Nešto im je odvuklo pažnju.Učinilo se u momentu bitnije.
Razmislite koga se svijet po dobru sjeća?Gandhi,Isus,Muhamed,Majka Tereza...svi su oni umrli kao siromasi,nisu ostavili milione na bankama,vile i bogatstva.
Oni nisu posvetili živote našim današnjim potrebama i prioritetima,a mi ih pamtimo i njima se divimo.Nešto ne štima,ha?Kako to sad?
Mi jednostavno radimo za predmete kojma smo samo privremeni vlasnici.Auto je predmet od lima i čelika,kuća i vikendica su predmeti,titula direktora ili predsjednika je samo nekoliko slova na papiru.Zamislite da odete u neko zabačeno domorodačko pleme,gladni i iscrpljeni i kažete ima da ste direktor,magistar,predsjednik,da ćete im pokloniti vaš novi laptop samo da vam daju da nešto jedete.Oni će vas nahraniti i reći da im vaš laptop ne treba jer lijepo žive i bez njega.Ne treba im ni vaš sat jer oni imaju puno vremena i ne trebaju ga mjeriti kao vi.Nemaju termina a žive sretno,sretnije nego mi sa svim dostignućima.Zašto?
Njima niko nije uvalio misao u glavu da nemaju vremena,ili onu poznatu izreku"vrijeme je novac",niko ih nije ubijedio da im treba kuća sa deset spavaćih soba a spavate uvijek u jednoj,dok ostale zjape zaključane i prazne?Oni ne piju tablete za smirenje a ipak žive i smiju se više nego mi?Ne gledaju filmove ili igraju video igrice da im prođe vrijeme,a imaju ga napretek.Hej kako to sad?Pa mi smo ti koji nemamo vremena, ali provodimo po 5 sati prosječno ispred televizora koji nas ubjeđuje kako nam treba ovo ili ono,kako smo debeli i ružni i treba nam nekakva sprava ili napitak od kojeg ćemo biti lijepi i privlačni,odmah poslije ide reklama za koka kolu i nutelu, i Mc.Donalds koji nas upravo čini bolesnim i debelim...Mi smo ustvari samo zbunjeni i ništa više.
Sad kad ovo znamo,pitanje je hoćemo li nastaviti ovako živjeti ili ćemo odlučiti baš sad da nešto mijenjamo,da se odupremo toj manipulaciji i fabrici straha.Oni indijanci nemaju Dnevnika i niko im ne govori da su ugroženi i da će ih neko napasti,i niko im ne donosi demokratiju,nemaju nacije ni zastave,nemaju nacionalne akademije ni vitalnog nacionalnog interesa,a ipak su sretni,žive,rade,jedu,spavaju.Kako?
Zapamtite,VI NISTE KRIVI ZA TO!
Razmislite!
Je l' vam išta jasnije?
Ako uspijem pomoći samo jednom čovjeku na bilo koji način,moja misija je već uspjela.
Toliko za sad...
